Slatko carstvo likera, kako kažu istraživanja, datira još od srednjeg vijeka, otkad postoje zapisi o proizvodnji biljnih likera od ljekovitog bilja u medicinske svrhe. Ne zna se tačno ko je začetnik, kao ni precizno razdoblje kada je liker nastao, ali s razvojem civilizacije, kao i razvojem trgovine, liker se zbog dostupnosti sirovina sve više popularizovao i više se ne koristi isključivo za medicinske svrhe.
Za početak treba da znate šta je liker
Liker je destilovano alkoholno piće sa ukusom neke varijacije ili oblika bilja i začina, voća, cvijeća ili oraha, a koje je u završnici zaslađeno zaslađivačem poput kukuruznog sirupa ili šećera.
U većini slučajeva likeri su prilično slatki, međutim, postoje i druge vrste o kojima ćemo više pisati u nastavku. Za razliku od većine alkoholnih pića, likeri se rijetko ostavljaju “da stare” u buradima ili bocama - mada poneke vrste se puštaju da odstoje kako bi se njihove arome stopile u jedinstvenu harmoniju ukusa za vaše nepce.
Aromatizovani i voćni liker (ni)je isto!?
Za svaku zemlju sa razvijenim voćarstvom, kao što je naša, normalno je nastojanje da se voćni plodovi što potpunije i raznovrsnije koriste. Naša zemlja je najpoznatija po proizvodnji voćnih rakija, a sasvim malo po proizvodnji voćnih likera. Zauzvrat, svjedoci smo da se posljednjih godina razvija i širi proizvodnja aromatizovanih likera, čija se aroma zasniva pretežno na sintetičkim aromatičnim komponentama, koje ne djeluju na organizam potrošača tako blagotvorno kao prirodne arome. Ovaj problem je tim veći, što su ovi likeri često prejako aromatizovani I puštaju se na tržište bez bilo kakvog uputstva i ograničenja. Znatan dio aromatizovanih likera imitira aromu pojedinih vrsta voća, pa se i na etiketi daje slika tog voća, što je nedozvoljeno.
Za razliku od ovih, pravi voćni likeri imaju za osnovu matični voćni sok, voćnu kašu ili voćni macerat. Po svojim svojstvima, voćni likeri treba da budu kvalitetni i visokokvalitetni. Da bi oni to i bili, treba da se uloži u njihovu proizvodnju dosta truda i znanja, počevši od izbora osnovne sirovine, pripremanja i čuvanja poluproizvoda do sastavljanja završnog formiranja i fizičke stabilizacije likera. Ovo je sve dosta složenije i teže nego kod proizvodnje aromatizovanih likera. Mogu se koristiti plodovi svih voćnih vrsta, ali se u praksi više koriste prirodno aromatične vrste, pri čemu treba paziti da plodovi budu potpuno zdravi i zreli, ali ne prezreli. Ako želite probati prave, visokokvalitetne voćne likere, preporučujemo da izaberete REINA likere.
Kratka istorija likera
Liker je na “radaru” prisutan, vjerovali ili ne, već vijekovima. Prva pića ovog profila proizvodili su monasi i alhemičari u opatijama i manastirima širom Evrope, a nazivani su balzamima, kremama, eliksirima i uljima koji su se koristili kao lijekovi, tonici, pa čak i ljubavni napici i afrodizijaci.
Još rane 1800. godine, knjige za domaćice su sadržavale recepte za razne vrste likera i njihovu raznu upotrebu od medicinske do rekreativne upotrebe.
U svojoj istoriji, voćni likeri su se najčešće služili kao digestiv nakon večere, a tek u kasnom 19. vijeku dobili su svoju ulogu u miješanju koktela zahvaljujući avanturistički nastrojenim barmenima.
Žestoko alkoholno piće ili liker: kako ih razlikovati?
Ranije, razlika između klasičnog alkohola i likera bila je vrlo jasna. Vodka, džin, viski i rum bili su žestoka alkoholna pića, dok su šartrz, kahlua, benediktinci, bejlis i šnaps bili likeri. Danas, zahvaljujući miješanju i igranju sa aromama mnogih tradicionalnih žestokih pića, poput vodke, mnogima je postalo prilično teško da razlikuju to dvoje.
Neko opšte pravilo za razdvajanje je to što su likeri uglavnom slatki i sirupasti, dok žestoka pića nisu. Osim toga, likeri obično imaju mnogo manji sadržaj alkohola, često između 15-30%. Naravno, bitno je naglasiti i da u svakom pravilu postoje izuzeci, kao i podjela među likerima.
Koje su vrste likera
Likere je najlakše razumijevati i razlikovati po aromama, na osnovu kojih su i podijeljeni u neke osnovne grupe:
• Slatki likeri
• Gorki likeri
• Specijalni likeri
Slatki likeri
U okviru grupe slatkih likera, ima više podgrupa, kao što su:
- Likeri sa aromom voća
- Likeri od biljnih destilata i ekstrakta
- Aromatizovani likeri
- Likeri od kafe i čokolade
Gorki likeri
To su pića dobijena od rafinisanog etanola biljnog porijekla, šećera i vode, uz dodatak aromatičnog ekstrakta i gorkog ekstrakta.
Specijalni likeri
Specijalni likeri mogu se podijeliti na nekoliko podgrupa kao što su: kordijal likeri, emulzioni likeri, miješani likeri (kokteli), punč I likeri od kafe, čokolade, čaja.
Kako likeri nastaju?
Iako postoji na hiljade različitih recepata, svi likeri imaju sličnu formulu. Nastanak svih likera počinje sa izborom baznog ili tzv. osnovnog alkohola. To može biti alkohol voćnog porijekla ili neki žitni alkohol. Na osnovu sirovine koju koristite, birate tehniku maceracije.
Ukoliko pravite voćne likere, vršićete maceriranje voća u baznom alkoholu ili miješanje baznog alkohola sa kašom voća ili soka od voća. Proces maceriranja može potrajati od nekoliko dana do nekoliko godina. Nakon što se alkohol promijeni, odnosno potpuno aromatizuje, u mješavinu se dodaje šećer (obično jednostavan sirup ili med) i slijedi filtracija i konačno sjedinjavanje ukusa.
Kada je vaš liker gotov, vrijeme je za serviranje i upotrebu!
Svi načini na koje možete poslužiti liker
Jedna od najvećih prednosti likera je njihova svestranost. Kao i mnoga žestoka pića, likeri se mogu koristiti u miješanim pićima, servirani čisti, preko leda, uz kafu ili pomiješani sa drugim bezalkoholnim pićima, poput vrhnja ili mlijeka.
Mnogi se mogu koristiti za kuvanje ili pečenje kolača, a određene vrste likera na bazi čokolade, ruma ili višanja su čak postali glavna zvijezda mnogih deserta.
Ipak, likere ćete najčešće naći u koktelima, i to kao sredstvo za “slaganje” boja radi efektnog i privlačnog vizuelnog doživljaja. To se postiže prelijevanjem različitih likera preko zadnje strane kašike u čašu.
Prema pravilima bontona, liker se poslužuje sa čistim ledom, kao i koktelima ili kafom.
